Los poemas de Trinidad

 


POEMA I


Yä’ki ijtu mij ntzokoy

yä’ juktäjk nänh’a

tza’ma iptäjkisnye

tukj anhkukamäyupä.

 

Teri’re äj ne’ sutupä

te’ri’re äj ne’ ntzi’upä

makapä yajk koke’e myama’is tzyejkekämä

maka ’yispäki käwänubä kojama.

Yä’ki muspa täjkä ij musjpa purä

maka ’yakuajkayä’e te’ anhtuntam

maka ’yamya’e tzama’käsiram

te’yi jurä kyosänh’ayajpa

jäyäyajupä kijpkuytyam

wä’kä kyo’anhkimya’ä najsakopajk.

 

Jikomo jurä ntzamä äjtzi,

yäkipä,

maka ’yänh’ä tejinh

ij te’e maka yenh’e äjtzyomo

makapäre wyijtkupare kojamajinh

äjtzi ma’ nko’tzake

ij maka nä mawe ma’ yispäkä ’tyosjkuy

tyayu’ajku’y

ka’ etzpa oj warpa

kuy jäyäjinh.

 

Äj maka nkäweje okotzyu’we

wäkä ’yanhkimä

sa’sarampä tzamejin tzyoyäyopyapä

sawakoroya

ij mujsoyjpapä’is tzyäjktsemyajupä

äjtzyintumä ij äj uneram Najsakopajkäsirampä.

Aquí es mi corazón

Este cerro de fuego

Montaña de Ipstäjk

Laberinto sin salida

Solo el que yo decida

Solo al que le he dado

A conocer desde el vientre de su madre

conocerá al nahual secreto

Aquí podrá entrar y salir

Se le abrirán las puertas

Mirará desde la montaña más alta

El lugar donde se celebran

Las guerras floridas.

Para gobernar en Najsakopajk.

 

En aquel que yo diga,

desde aquí,

creceré en él

y él crecerá en mi

será guiado por el nahual

que yo le recomiende

y le llevaré a conocer su trabajo

su tayu’ajku’y

Ya sea que dance o cante

Con las flores de palo.

 

O le enviaré a Okotzyu’we

Para que le instruya

Con flóridas palabras que curan

Contra los malos vientos

Y hechicerías que han provocado

Contra mi y mis hijos de Najsakopajk.

Trinidad Díaz Arias. Aquí es mi corazón / Yä’kire äj ntzokoy. México: Crater invertido y ø Ediciones, 2016.



POEMA II


Ajtzi tzuntyitzyä

ij jurä kutkutzyäkä ntzi’utzi,

te’ juktäjkpä yomo

yä’ tza’ma ja’päyupä

ajtzäjkupä tzitzunhjinh

majkyaräjpa mä’a

änkänekpa te’ kak

kejkupä kukyäsi

petupä peka suräjkomo

majkyaräjpa tä’kiram ij tzikuram

wäpä ijtkuy nenh’akäsi

myumu tzunh’päpa yä’ki

nkutpapä ij ujkpapä

näjtz, danta, siye

wa’a’äyupä tunujk, najkstyuku

te’ junyäyä, te’ jomo,

te’ po’atzat, te’ soki

te’ ejsi, te’ kokeram tzusnupajkisnye

ij te’ tsäpä tä kutpapä

ji’ mujsipä ntzäkä ji’ mujsipä nipä.

 

Yä’re yä’ yomo pyonh’opyapä

tzitzunhkotzäjk komi

ij tzaptzajku te’jinh

wä’kä päjnäyajya’ä äj ore’uneram

tome ijtyaju’ajkä.

Yo soy Tzuntyi

Y por cocina le he dado,

A la mujer de fuego

Este cerro ardiente

Adornado con chichones

Corretean venados

El tigre se recuesta

Encima de un gran árbol caído

Entre grandes trenzas de bejucos antiguos

Corretean tejones y ardillas

Tanta riqueza tiene el cerro

Desde aquí proviene todo

Lo que comes y lo que bebes

El armadillo, la danta, la torcaza

El pavón cornudo, la perdiz,

El tepezcuintle, el jomo,

el gusano de majagua, el caracol

el cangrejo, las mojarras de Tzusnubajk

y las hierbas comestibles

que no puedes crear ni sembrar.

 

Es la mujer que quema

Dueña de este volcán Chichonal

Y le he recomendado a ella

la manutención de mis hijos zoques

por estar más cercana a ellos.

Trinidad Díaz Arias. Aquí es mi corazón / Yä’kire äj ntzokoy. México: Crater invertido y ø Ediciones, 2016.

lastierrasLa comunidad de Guayabal
 
La lengua zoque
Clasificación de la lengua zoque
flecha